Na Ižu, otoku u zadarskom arhipelagu, od davnina se s koljena na koljeno prenose razni običaji, među kojima važnu ulogu imaju uskrsni običaji. Bojanje jaja i crkveni obredi zauzimaju središnje mjesto.
Otok Iž jedan je od otoka zadarskog arhipelaga. Površinom relativno velik, a brojem stanovnika jako oskudan. Svega je dvjestotinjak starosjedilaca koji tijekom cijele godine tu žive te nebrojeno turista koji tijekom ljeta dolaze. Otok je to velike tradicije pa tako i zapamćenih uskrsnih običaja koji se dugi niz stoljeća prenose s koljena na koljeno.
Uskrs je najvažniji i najveći kršćanski blagdan. Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće.
Ovdje vjernici, ili oni koji tek drže do običaja, uzeli su i ove godine u ruke vrećice s bojama i bacili se na posao bojenja jaja – na radost najmlađih ukućana Uskrs su dočekali košaricama punih crvenih, zelenih i žutih pisanica. Pisanice su oslikana jaja. Davnih dana, dok nije bilo umjetnih boja za jaja, ljudi su koristili boje što su ih našli u prirodi. Najčešća je bila crvena, dobivena od ljuske luka ili crvenog radiča. Pisanica je središnji simbol Uskrsa. Nije, dakako, riječ o bojanju jaja,
narod je umjetnost slikanja pisanica pretvorio u pravu umjetnost Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, šaraju se pisanice, a druga tehnika je struganje. Tako nastaju zadivljujući ornamenti, ukrasi, šare. Na ovom predivnom otoku pisanica je dar, često je poklanja djevojka momku, pa nije čudo da su na pisanici nacrtana i dva goluba i slični sentimentalni oblici. Najnoviji motiv je zec.
Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili rano ujutro na sam Uskrs prema crkvi hitaju svi mještani koji u svojim košarama nose jelo: jaja, kruh, pecivo, šunku. Nose jelo na uskršnji blagoslov. Kao i u svim drugim prilikama i tu ima pretjerivanja: neki se trude pokazati sve što imaju pa jedva nose košare, teže od njih samih. Drugi pak, nose košarice u koje stane tek po jedna pisanica. Ipak, svima je stalo do toga da za uskrsni doručak imaju blagoslovljeno jelo. Davnih dana se govorilo među starijim ljudima kako je grijeh i samo mirisanje blagoslovljena jela prije Uskrsa, a kamoli da ga se jede. Čak se smatralo da takvo jelo ne smije okusiti onaj tko nije bio na ispovijedi. Jedan od vrlo starih običaja je izrada klepetaljki i čagrtaljki koje izgledaju ovako: na kraj oko 30 cm duge daske širine police za knjige privezuju se metalne pločice koje viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke proizvode jak zvuk. Ovaj se običaj njegovao od davnina, ali ga stanovnici Velog Iža ni danas nisu zaboravili. Naime, kako se nekada vjerovalo da se vino u tijelu pretvara u krv, jača i ozdravljuje, za Uskrs je bilo poželjno popiti ga što više i okrijepiti se što bolje. Na blagdanskom se stolu zato vina nalazilo u izobilju, a pilo se, naravno, bez vode.
Stari ljudi kažu da Uskrs „oslobađa“ čovjeka iz smrti kao što jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživog. Da bismo tu klicu života doista „preuzeli”, jaje valja pojesti. A kako bismo cijele godine bili vitalni i zdravi, na Cvjetnu će nedjelju vjernici pohrliti u crkvu, da blagoslove grančice masline. Ovdje postoji običaj umivanja na Veliku subotu: u lavor vode stave se ljubičice, cvijeće da bi nam lice bilo svježe
i lijepo. Pletenje grančica je također jedan od običaja Velog Iža. Posto palme nisu uobičajene, u tu svrhu najčešće koriste grančice masline ili ružmarina te cvijeće. Ukrašavale su se križem ili vijencem načinjenim od ukrasnih vrpca i cvijeća, a ova se vještina cijenila toliko da se jedna takva okićena grana razmjenjivala za svečani uskrsni kruh i 20 raznobojnih jaja.
Uskrsna jaja i Uskrsna tradicija na otocima
Zahvale za tekst: Tina Baraka
The post Običaji i Uskrsna tradicija na Velom Ižu appeared first on Narodni.NET.